Ja dadilja

Ovaj petak moj radni zadatak bio je pričuvati bratića i sestrične jer škola još nije počela, a njihovi mama i tata su morali na posao. Ja ih sada već jako dobro poznajem i raspoznajem, ali dok su bili još mali to je bilo malo teže. Aurora, Jurica i Filipina su trojke: rođeni na isti dan i isti sat, ali su fizički i psihički potpuno različiti.  Sigurno ste svi bili u društvu jedanaestogodišnjaka (godina više manje) pa znate koliko imaju energije, zanimljivih pitanja ili potencijala za napraviti glupost. E pa u mojoj situaciji je sve ovo puta tri! U isto vrijeme svatko želi nešto drugo i svaki bi išao baš na svoju stranu. Sretno mi bilo…

Image

Kao i gotovo svaki jedanaestogodišnjak danas, na moje pitanje što ćemo raditi odgovorili su u glas: „ U devet je na Nickelodeon-u SpongeBob, poslije su Ninja ratnici na Novoj, pa Prkosna ljubav na prvom, a za svaki slučaj tu je Družba Pere Kvržice na MAXtv snimalici“. I upravo to zadnje dalo mi je odličnu ideju. Spremila sam doručak, oprali smo zube, unajmili osobnog vozača  i bili smo spremni za pustolovinu.

Image

Klince sam odvela daleko preko sedam brda i dolina u malo mjesto pod nazivom Slapnica. Vozili smo se sat vremena od Samobora i konačno stigli do prekrasne drvene kućice i velikog proplanka. Tamo živi Nada Mauzer (koja je oduvijek bila najzgodnija cura u cijeloj Slapnici – jer nije bilo drugih)  i jedna je među rijetkima koja u svom dvorištu ima veliku kravu, svinje, puno ovaca i malu janjad. Također ima kokice i jednog opasnog kokota, mačku koja lovi miševe i dva oštra psa. Sa svoje 22 godine nekoliko sam puta vidjela sve te životinje, ali rijetko kada sve na istom mjestu. Klincima su „oči ispale“ i nisu mogli vjerovati da smiju podragati svinju ili stati na pola metra od velike krave Pisave.

Image

Najveći šok doživjeli smo kad je baka Mauzer pitala tko želi podojiti kravu! Moram priznati da se ja nisam baš usudila, ali zato je Jurica bio prvi u redu. Uspio je izmusti samo jednu malu kapljicu, ali dobra volja je najvažnija! Aurori je to nekako sve bilo bljak, dok je Filipina izmuzla cijelih decilitar! Nada je rekla kako je ponosna na njih jer treba puno hrabrosti za sjesti na mali stolčić ispod ogromne krave, a osobito za čvrsto stisnuti vime i musti.

Kako je to izgledalo?

Image

Na slici: Aurora, Filipina, Jurica, krava Pisava, Nada Mauzer i moja malenkost

Sljedeće iznenađenje bio je pravi  mlin kao u Družbi Pere Kvržice koji još k tome i radi. Proučavali su mlin kao kakvu napravu iz daleke prošlosti i razgledavali svaki njegov djelić. Kasnije je glavna zabava bila preskakanje malog potočića koji teče uz mlin. Sreća za mene pa nitko nije pao unutra i smočio se. Za to vrijeme Nada je preusmjerila vodu iz potočića na mlinsko kolo i mljela kukuruz za brašno. Grubo mljeveno brašno trebalo je potom protresti kroz sito da se dobije glatko.

This slideshow requires JavaScript.

Na povratku do Samobora ugledali smo savršeno mjesto za dječje vratolomije. Iako je i ovaj puta postojala mogućnost da cipele i jaknice budu mokre, nisam imala puno izbora. Klici su hrabro hodali preko balvana koji je povezivao dvije strane potoka. Glavni cilj: stići do velikog slapa usred šume. Misija je bila uspješno izvršena i nitko se nije smočio!

Image

Još jedna velika stvar koju su klinci naučili: nije samo voda iz slavine pitka. Pokazala sam im šumski izvor i svo su se troje napili pitke vode sa izvora i još napunili bočicu.

Image

Nakon napornog jutra došlo je vrijeme za ručak. Na spomen McDonald`s- a čulo se jedno veliko: „Daaaa!“  I tko bi im onda odolio?

Image

Najmlađe je također  važno od malena učiti kulturno se uzdizati. Mi nismo gubili vrijeme pa smo se nakon ručka uputili na jednu izložbu. Zdenko Bašić postavio je izložbu pod nazivom „Vile i vilenjaci“ (Zdenko Bašić- Facebook) kako bi barem nakratko oživio taj gotovo izumrli svijet. Klincima se svidjela priča o vilama i vilenjacima koji u proljeće ožive i skakuću po prirodi.  Zdenko je objasnio kako vile i vilenjaci nestaju upravo zato jer se šume sve više i više uništavaju. Širom otvorenih očiju promatrali su slike malih šumskih stvorenja i zajednički zaključili da im se jako svidjela izložba i da su puno naučili .

This slideshow requires JavaScript.

Vraćajući se kući, klinci su među sobom prepričavali sve što su od jutra proživjeli. Konačno, svladao ih je umor. Ja se samo mogu pohvaliti da sam Auroru, Juricu i Filipinu vratila mami i tati u „ ispravnom stanju“ i s puno novih iskustava.

Image

Advertisements

16 thoughts on “Ja dadilja

  1. Ja osobno ne znam ako bih mogla biti dadilja nekome 😀
    Volim djecu i sve to, ali sad da se moram tako brinuti… prevelika odgovornost za mene!
    Imam prijateljicu koja se prijavila na neku internetsku stranicu gdje te zovu u druge države da budeš babysitter. Na taj način učiš djecu drugim stranim jezicima i istovremeno živiš na sasvim drugom mjestu. Majke mi, da imam hrabrosti tako se brinuti o nekom, zašto ne otići na godinu dana u SAD i biti babysitter nekoj obitelji?

  2. Ajme, ja jedva čekam da moji nećaci narastu da mogu s njima na road trip! 🙂 Još su jako mali, pa ću se načekat, ali ovo je izgledalo prezabavno. Kod djece mi je super što se i sama vratim u djetinjstvo i mogu pustiti i tu stranu “na pašu” bez da me itko čudno gleda. 🙂

  3. hahaha kako sladak post! bome si se namučila s klincima 😉 ja nisam nikad čuvala dečicu a baš ni ne znam kako bih..ja bih svakome kupila sladoled da su na miru i bok 🙂

  4. Zanimljiv post i dobro osmišljena zabava za djecu punu energije. Ja sam sad već iskusna u čuvanju djece. Budući da sam s deset godina postala teta, skoro se i ne sjećam vremena kad nisam čuvala nećakinju. Uvijek sam u tome uživala,a bratu i njegovoj ženi sam bila i ostala velika pomoć i sada kada imaju sina 🙂 I rodicama sam čuvala djecu (njih četvero istodobno) tako da znam koliko naporno zna biti… ali, recimo, sada kad mi je nećakinja već velika cura (12 godina ima), uživam što s njom mogu putovati… tako sam je prošlo ljeto odvela deset dana u Dubrovnik… prekrasno iskustvo koje ću rado ponoviti 🙂

  5. Baš si me slatko nasmijala s ovime da mogu podragati svinju, hahah. Od svih životinja baš svinju idu dragati… 😀 I da je Nada najljepša u selu jer nema druge žene, lool.
    A posebno me nasmijala slika peseka u “akciji”. xD
    Odličan post, ja ne znam dal bih mogla tako s djecom…Nekako sam uvijek ukočena i pomalo rezervirana kad se treba skompat s djecom, ne znam zašto…Najrađe bih ih pitala – šta slušaš, kam izlaziš al ne možeš to djecu pitat. xD
    Ali zato sam muzla kozu, aha!

    • Eto, drugi put vodimo tebe da naučiš musti i kravu 😛 (i svaka čast za kozu, ja nisam ništa muzla 😛 )

      Duška, pa pravo pitanje za djecu je: jel skupljaš životinjsko? 😛 to bi vam bila zajednička tema 😀

  6. Baš me je nasmijao post, zamišljala sam tebe u svim tim situacijama 😀 Imala sam čast upoznati klince, stvarno su super ekipica 🙂 Super mi je što ih nisi samo postavila pred TV, nego si im priuštila dan za pamćenje! 🙂

  7. Oooodlično! 😀 Predobar post! 🙂
    I ja bih da mi budeš dadilja, al ozbiljno. Ja bih kod bake da dragam svinjicu. Mogli bi jednom i mi “malo stariji” na jedan takav izlet. Sve u svemu, dobra si ti dadilja, nema šta. 😉

    Smiješno mi je kako su oni trojke, a uopće nisu slični. Poznajem dečke koji su također trojke, no oni su (ljudima koji ih ne poznaju) posve isti, ne mogu ih razlikovati. 😀

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s